I. Ja

Cijenjeni čitaoče,

pozdravljam te prije samog početka mog prvog posta. Kroz ovaj blog želim široj javnosti podastrti misli koje naviruju i zaokupljaju mlade. Ne, ja ne govorim u njihovo ime, no smatram da sam reprezentativni uzorak koji može ukazati na pozitivno, ali i na negativno u procesu zvanom odrastanje i adolescencija. 

Bio bi red da se predstavim.

Ja? Tko sam ja? Ja nisam moje ime i prezime. Ono mi je samo dano. Ono što je dano, lako može biti i oduzeto ili čak promijenjeno. Iz tog razloga neću navesti svoje ime i prezime, jer već sutra ću se možda nazivati nekako drugačije.

Ja nisam moje tijelo, ono je samo moje. Dovoljan je jedan metak, udarac ili ubod kako bi mi bilo oduzeto. Ono je samo moje prijevozno sredstvo kroz život. Ja se nalazim u njemu. Ja nisam skup organskih sustava, iako biologija tvrdi drugačije. Ti organi nisu ja, nego su dijelovi mehanizma moga prijevoznog sredstva, tijela.

Moje uspomene, misli i sjećanja nisu ja. One su samo moje, neki vještiji hipnotizer bi bez problema mogao manipulirati njima. Uspomene su trag i dokaz moje prisutnosti u prošlosti. Ništa više. Isto kao i sjećanja. Moje misli su trag i dokaz moje prisutnosti u sadašnjosti. Ništa više.

Pobogu, pa tko sam dakle ja? Volio bih znati. No nažalost, ne znam. Možda ćete reći: „Onaj tko piše ovo je neka osoba, mora biti netko, neki ego, neki ja.“ Takvo razmišljanje pada u vodu kada shvatite da moje ruke pišu dok moje misli diktiraju, a maločas smo se uvjerili da ni ruke ni misli nisu ja.

Da, čini se da ovo piše nitko. Ipak taj nitko mora biti netko (ili nešto) jer je ovaj pisani uradak (post) nešto.

Kako ne bih ulazio još u dublje rasprave na temu „tko sam ja?“ i koje bi uvijek dale odgovor „nitko“ predstavit ću se. Predstavit ću se upravo na način kako se vi, obični smrtnici koji niste svjesni da ste nitko, predstavljate. 

Dakle, posjedujem 16 godina koje su tako nestalne i svako malo imam sve više i više. Pohađam jednu gimnaziju te se uostalom bavim čitanjem djela filozofske tematike. Stoga ću kroz iduće postove često unositi i pokoju zgodnu filozofsku misao i problem, ali i na vama razumljiv način predočiti svoje misli, koje su tako nestalne i promjenjive. Uostalom, takvi smo mi adolescenti.