II. Čovjek

Kako bih mogao uopće razmišljati o bilo kojoj temi najprije moram definirati čovjeka. Ne samo definirati, već i objasniti.

Čovjek (homo sapiens sapiens) perjanica je i ono najbolje što je evolucija dala. Barem zasad. Svojim fizičkim predispozicijama on ne bi mogao parirati drugim živim organizmima u prirodi, no posjeduje ono što nitko drugi ne posjeduje - intelekt! Dakle, on posjeduje mogućnost donošenja odluka, procjene i djelovanja bez podređenosti nagonima. Upravo nagoni vode životinju, a čovjeka um.

Taj isti um u mogućnosti je vjerovati u nešto, sumnjati u nešto ili čak ne vjerovati u ništa. Skroz populistički ću pretpostaviti da ste kršćani. Ako ste kršćani, vjerujete u Presveto Trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti) i vjerujete da ste stvoreni na sliku Božju (Imago Dei) te još štošta.

Uzmimo kao relevantnu i bezuvjetnu činjenicu da je čovjek stvoren na sliku Božju. Ako je Bog definiran kao savršenstvo i apsolutno dobro, čovjek je također stvoren za savršenstvo i apsolutno dobro.

Je li čovjek savršen? Ne. Je li čovjek dobar? Diskutabilno.

Ideal koji bi trebao voditi čovjeka kroz život bez obzira na pripadnost bilo čemu i bilo komu bi trebao biti težnja prema savršenošću. Naravno, čovjek je dovoljno trezven da shvati kako to nikada neće postići. Ipak, prije par godina meni vrlo značajna osoba rekla je:

„Stremljenje k cilju ti je dovoljna nagrada za sve tvoje napore.“ 

Dobrota čovjeka vrlo je upitna, individualna. Ako dobar označava osobu koja se drži etičkih načela, humanosti i pozitivnih zakonskih propisa države čiji je državljanin, tada zasigurno postoje mnogi dobri ljudi. Postoje oni koji su skromni, o kojima se malo piše jer malo govore, a mnogo rade. Piše se samo o onima što mnogo govore, a malo rade.

No, jesam li ja zao ako zapalim „joint“ i time kršim zakone Republike Hrvatske? Smatram da ne.

No, jesam li ja dobar ako se „igram Boga“ pomoću nekih metoda umjetne oplodnje koje su zakonom odobrene? Ne, već smatram da sam zao.

Ovdje postoji stanovit problem. Moralna načela pojedinca (mene) su stavljena ispred zakonskih propisa jedne države. Tako da unatoč što kršim neki građanski zakon ja se ne osjećam krivim, a istovremeno kada provodim neki drugi zakon ja se osjećam zlim.

Uistinu, moral je univerzalna vrednota, daleko iznad ikakvog zemaljskog zakona. On proistječe iz naše umnosti i mislenosti koja razlučuje dobro i prihvatljivo od zlog i nedopustivog. Upravo taj obrazac trebao bi biti temelj svakog daljnjeg čovjekova djelovanja.

Čovjek je dobar ako se ne usprotivi svojoj zadaći i slici na koju je stvoren.

Čovjek je zao ako se usprotivi svojoj zadaći i slici na koju je stvoren.

Točka.